|
She.
"you have to die a few times before you can really live." MSN: tristia-8@hotmail.com last.fm ''rek'o bih da si sebična, da nisi tako posebna, da nisi tako predivna.'' THE ONE I HATE AND ADORE! Your trust is in Pantera! Believe the word, I will unlock my door and pass the Cemetery Gates. ''I ja sam te ostao željan, dok me bude...'' My emotions - frozen in an icy lake, I couldn't feel them until the ice began to break. Razbio bih svet od šale, da je samo slučajno od stakla. ''kako da ti vratim život, a nisi ga izgubila...kako vratit osmijeh na lice bez izraza'' Cijeli život bio je samo njena igračka, mali robot što se navija. A ona nije shvatila ono što robot osjeća, samo se nasmijala. 'I sad ljubav nema lice, ostajemo stranci zauvijek', kaže on i nestane. -Iva. -Zagorje., 10.04. interests and activities: psihologija, umjetnost, glazba, knjige, Sigmund Freud. viktorijansko doba i britanski imperijalizam. Pantera. m/ ne znam kemiju niti me ne zanima. nkšskvž. povijest u ♥ Ti znaš da ne možeš sama. ''I will wait for you'', she said, ''Endlessly''. You wear your ruins well, please fun away with me to hell. Wish there was something real in this world full of you. If you have one thousand reasons to stay, then I'll be one million lightyears away. Love has reasons which Reason cannot uderstand. -B.Pascal. It's the wrong kind of place to be thinking of you. Ova predstava bez tebe gubi fabulu. YOU can be my last regret. ''I lažem da je sve dobro, da bolje ne može. A može.'' This whole world stopped when you spoke. But all of that was ripped apart when you refused to fight. Like there's not a million reasong to leave me. it kinda gets like feelin' bad looks good. our fairy tale will fade without givin' a try. mašta je istina unutar laži. ''Mene je teško voljeti badava.'' ''Žena si, možeš sve.'' -Dr. House there is simply no immunity, there's no guarantee. love has such a force; leave your feeling just like a ghost, and why would you wanna put yourself through all that again? htjela bih da te volim, zato te volim.. ponekad. ''And your defect is a propensity to hate everybody.'' - Pride and Prejudice. ni pod križem, ni pod zvijezdom Davida, ni pred Budom, ni ispod polumjeseca, nitko nikad neće tako klečati kao ja kad padnem pred tvojom ljubavi.. ''pokaži mi tu mrvu ljubavi što trune u tebi.'' ''ti dobro znaš svaku riječ, svaki znak, kako najlakše, najbrže, najslađe reći ''odlazim''.. Sing to me about the end of world, end of these hammers and needles for you... Hold on to the world we all remember fighting for, there's some strenght left in us yet.... every perfection has to be imperfect. ulaziš mi u svijet kao vatromet, i daješ svemu neki smisao i ime. doubt is a pain too lonely to know that faith is his twin brother. I have no faith in our reality, No mirror can correct my destiny. One thing to rule what I've become, Take it or leave it 'cause this is my love song. but nothing breaks like a broken promise. tako jednostavna jesi da svi strahovi su smješni... a kraj, ništa ne predstavlja za te. i svako te umjesto pozdrava pita kad ćeš opet doći. -Rundek. gray would be the colour if I had a heart. come on, tell me. everywhere I look you're all I see, just a fading fucking reminder of who I used to be. and i'm here to remind you of the mess you left when you went away. tvoja šutnja je savršena replika samo za tebe i tvoje kule od karata. kako dolaziš i nestaješ, kako počinješ i prestaješ... kažeš, uvijek ovdje blizu mene, postoji još dio tebe. I couldn't face a life without your lights, but all of that was ripped apart when you refused to fight. Sometimes I think she's just in my imagination. Lost in the crowd. -Have you put them aside, Your crazy thoughts and dreams? -No, they're a part of me, And they all mean one thing. And now I hold you close to me, But I still don't feel a thing. You're so cold and blue And now I must forget you. Some things are worth dying for And baby that ain't me. I'm sorry that you couldn't escape This curse of me. Raise me up to live again, like you did. ''I see you laughing at the rain that hits your face with your arms streched open soaking in love. In a world I find so hard you find so beautiful, there's a hope in you deep inside for me.'' Without music life will be mistake.
-Poisonblack.-Pantera. -Eternal Tears of Sorrow. -Black Sabbath. -Xandria. -Tool. -The Gathering -Eluveitie. -Sonic Syndicate. -Amorphis. -Haggard. -Kalmah. -Roxette. -Dimmu Borgir. -Ekatarina Velika. -Down. -Ozzy Osbourne. -Judas Priest. -Urban. -Jewel. -Azra. -Ronnie James Dio. -The Ramones. For the heart I once had.
svjetla se pale, tinja želja u tebi..We want the world and we want it...Now! Now??? NOOOOOOOOOOOOOOOW! |
just like that. Srca su krhka. Zato čovjek treba biti oprezan. Na dan kad su ulice Pariza bile ispunjene veselom pjesmom, kad je Eiffelov toranj bio prepun osmijeha i začuđenosti zbog visine.. zaljubila sam se u Tebe. Tada je sve je imalo smisla. Čak i moja neopisiva sreća bez razloga. Zapravo on je sve od čega sam oduvijek bježala i bježala.. Zapravo, jedino što želim je netko sličan meni. Želim onaj osjećaj zadovoljstva i pripadanja nekome. Ponekad baš poželim da je umjesto njega netko drugi, tko će imati srce. Tako neprimjetna i sitna, što i jesam. Još sam uvijek isto naivno biće koje vjeruje u promjenu ljudi, koje vjeruje kako bolji dani dolaze novim početkom, ne misleći pritom da je taj novi početak samo nastavak starog i kako se ništa posebnog neće promijenit.  jesi li sretna? nastojim biti.
Alternativa je nesnosno nelagodna. Hvala ti što me čuvaš od ponora :) Želim biti dijete, vratiti sve te sretne dane kad sam ponosno nosila modrice na koljenima. Jer znate kako se kaže, djetinjstvo je kraljevina u kojoj nitko ne umire. A sada? Ljubav. Kroz prozor tražimo sebi slične zvijezde i upiremo poglede pune čežnje. I ljubav boli. A kada voliš nekoga tko te iznutra ubija, ne preostaje ti izbor. Ako je vlastito srce cijena koju možeš dati voljenome, kako ga nebi dala? ** ''Nitko ne zuri u tebe'', uvjeravala sam se. Ali kako nisam mogla uvjerljivo lagati čak ni sama sebi, morala sam provjeriti. Svako okretanje prema nekome iza sebe bilo mi je bolno. Rađe bih da padnem u zemlju nego da se suoćim s radoznalim pogledima. Okret! I par zvjerskih očiju u jednom trenu zuri u tebe, a onda naglo odmakne glavu. Uf, veoma suptilno. Još se uvijek smatra nepristojnim zuriti u ljude, ne? Ili to ne vrijedi više za mene? Pozornost je neizbježan dio života. Neću se uvijek moći stapati s okolinom. Ljubav. Baš. Boli me i sada, a približava se mjesec dana od prekida. Pa, barem zna da nisam odlepršala u zalazak sunca i posve ga smetnula s uma. Možda je zamišljao da sam sposobna za nešto takvo. Ti si potpuno drugačija osoba od mene. Griješiš na potpuno vlastiti način i sigurna sam da ćeš imati vlastitih razloga za žaljenje u životu. Ali, odanost za tebe nikada nije bila problem. Bilo je nemoguće oteti se osjećaju koji je on htio da osjećaš. To je bio veliki problem, ali postojao je i jedan manji: moje krhko samopouzdanje. Neću se uspjeti suzdržavati od uspoređivanja s tvojim budućim i prošlim. Duboko sam udahnula, ulažući svu svoju voljnu snagu u to da se priberem. A onda kad mu se pogled susreo s mojim udivljenim očima, na licu mu se raširio ushićen osmijeh koji mi je oduzeo dah. Zadivila me njegova pribranost. Moj odnos s njim nekada je bio tako lak. Prirodan - poput disanja. Ali otkako se sve promjenilo, pretvorilo se u neprestanu napetost. I zanima me zašto. U biti, nije bitno toliko, samo me morbidno zanima. Utroba mi je bila u kaosu od panike i žalovanja, ali to nije bilo bitno - u ovom je trenutku samo vanjština važna. Nisam sama i.. Znala sam da moram savladati vještinu igranja očekivane uloge. I zašto ja uvijek moram biti ta koja će slomiti srce? I onda na kraju svega završi s njegovom rečenicom upućenom meni: ''Grozno si malena da budeš tako nemjerljivo izravna.'' Ali, meni je nepojmljiv osjećaj da sam trebala nešto reći, a nisam zbog straha ili ko zna čega. zato sve kažem odmah. Prodoran zvuk slomljena srca bivao je sve prigušeniji, a onda se posve izgubio. ** ''Da nisi samo rekao dobro'', glas mi je bio ledeno hladan. ''Ako cijeniš moju mentalnu pribranost, ne govori kako je sve u redu''. Ovaj put smješak mu je bio istinskiji. Sumnjičavo sam mu odmjerila lice, a on mi je uputio spokojan smješak. Duboko je udahnuo, a onda protresao glavom kao da želi otresti mračne misli. Licem mu se raširio sada vrlo uvjerljiv osmijeh, ali prepostavila sam da je u njega trebao uložiti puno napora.  Hvala L. što mi je dao novu šansu. Hvala mu za sve šanse. L, hvala ti za ''bit će bolje'' što sada djeluje ko da zaista hoće. Hvala Poisonblacku na tako divnim stihovima koji diraju u srce. i zato sama sebi kažem: Iva, čuvaj snagu i energiju za nekog kome će to biti potrebno i ko će ti to uzvratiti.
no matter what the cost, my soul 's the price to see you. na kraju se svo iščekivanje te sreće (koja ne dolazi niotkud) pretvori u rutinu. ili se jednostavno ne dogodi. i onda si sretan. ili nisi. ..ovi dani su posebni. hladnoća me ispunjava, makar ju nisam nikada voljela. u zraku je nešto posebno. sjetim se svih odustajanja i svih poraza koje sam doživjela u zadnjih nekoliko mjeseci. i začudo, kad se sjetim se trgnem i naglo ojačam i ne želim time reći da mi je u potpunosti godio premještaj u drugu školu. ipak, sve je drugačije: drugi ljudi, učitelji.. ajde se ti sad u što bržem roku navikni. u biti se veselim praznicima i zimi koju nisam nikad obožavala. al sada mi to odgovara - biti u toploj kući s obitelji, u Božićnom ugođaju. prerano sam se razočarala u ljude: a sad i u tebe. hoću samo da se makneš iz mog života, da te mogu potpuno zaboraviti i da mogu konačno biti sretna. postala sam toliko pasivna. žalosno, zaista.  Pantera me čini sretnom. sutra je 7 godina od smrti jedne ogromne legende. dimebag darrell. i dalje te volimo <3 my emotions frozen in an icy lake, I couldn't feel them until the ice began to break.
stranci zauvijek. Izgubila sam se u vremenu razmišljajući o uspomenama i svemu što smo prošli zajedno. Žao mi je što to moram reći - počela sam te prebolijevati. Ne nedostaješ mi, nakon svega. ''Ne volim te više, ne kao prije - pod staklenim zvonom, tajno i samo. Ne želim te više gdje te imam - kao tajni znak, opustjelo.'' Ne znam zašto su me moje sumnje kočile kad sam unaprijed zamislila svaku riječ i svaki osjećaj. Nikada neću znati ako neću pokušati jednostavno preboljeti te i prijeći preko svega.  ''Cijeli život bio je samo njena igračka, mali robot što se navija. A ona nije shvatila ono što robot osjeća, samo se nasmijala. 'I sad ljubav nema lice, ostajemo stranci zauvijek', kaže on i nestane. ''
''I will wait for you'' she said, ''Endlessly.'' moje sunce još uvijek sjaji crno. nada je nestala... pepeo u vjetar. sve je to pokopano u blatu, sjene rastu dublje sa svakim satom, okus života postaje previše kiseo. ...al' često čak i kad je vesela, nalazi crnu sjenu u zelenim očima. ne mogu se sjetiti onih starih dana, neki su ukradeni, neki prodavani. oni se nikada neće vratiti. stranice sam okrenula, mostove spalila i iza sebe ostavila... ...ali moje sunce još uvijek sjaji crno.  ''ni pod križem, ni pod zvijezdom Davida, ni pred Budom ispod polumjeseca, nitko nikada neće tako klečati kao ja kad padnem pred tvojom ljubavi.'' -Damir Urban.
but all of that was ripped apart when you refused to fight! Toliko priželjkivana samoća me počla gušiti. Živi dani postali su bolno tihi. Tišina je zauzetost nečime. Zvuk praznine. No, i sigurnost mirnoće. * Kad je zazvonio telefon, pomislila sam da je on. Čudno je to kako obična radnja koju obavljamo više puta dnevno sada može biti toliko bitna. Nestrpljivo sam prebacila težinu s jedne noge na drugu kad sam se razočarala da to ipak nije on. Želja da nešto poduzmem poput vatre mi je izjedala želudac. Ali željela sam učiniti ono što je najbolje, ne samo najbrže. I znaš kako kažu, pokušaj je pola puta do konačnog ostvarenja priželjkivanoga. Ali to je iluzija koja se označuje svakakvim filozofijama. Nisam ti dala razlog da ostaneš zato što nisam željela živjeti u strahu. Suze mogu zaustaviti, kišu i oluju ne! Ti si samo karta za gledanje u prošlost. Samo uspomena koja pristiže, mada iz dana u dan. Jednom će doći trenutak kada ću bez laganja samoj sebi moći reći da sam te u potpunosti preboljela. Teško je, dakako. Da, još mislim o nama i što bi bilo kad bi bilo. No navikavam se, znaš? Da te nema. Ali nedostaješ! Srce je oholo. Iza svih mojih riječi krije se određena nesigurnost i slabost. Tvoje laži će postupno nastupiti na scenu kao najprikazivanija točka. Dobrodošla ravnodušnosti. but 
find again the beauty in the suffering! ** Progutam kroz stisnuto grlo i zatrepćem da otjeram suze. Dok i posljednja prilika za obnavljanje naše ljubavi - jedinoga što ovaj život čini vrijednim življenja - pada u vodu, osjećam se prazno. I žao mi je to ti to moram reći, ali bio je to trenutak slabosti koji se više nikada neće ponoviti. I dalje tvrdi da mora postojati neko bolje objašnjenje za moje promjene raspoloženje i neprekidno uzdisanje, za to kako prelazim iz mrgodnosti u maniju, u malodušnost i sve ispočetka.. I premda znam da pravi On nije sposoban prema nikom biti tako okrutan, bol je svejedno duboka. ** Nedostaje mi moj stari On. Moj kompliciran, zagonetan, zgodan kavalir koji se ponašao kao lik iz renesansne prošlosti. Ovaj novi novomilenijski On mi je potpuni stranac. Na njemu nema vanjskih znakova zla - ma koliko je to tužno priznati. Moje su sumnje neutemeljene. ** Okrene se prema meni, s mukom fokusirajući pogled. I baš kad pomislim da sam vidjela iskricu prepoznavanja, ona nestane tako brzo da sam sigurna da mi se samo učinilo. A sve one prošle? Slušam kako je njegov razvodnjeni mozak uzdisao za napuhanim curama i ne mogu se ne zapitati nije li to uistinu tip žena koje voli. Nisu li te razmažene, pohlepne i tašte djevojke zaista njegov tip... I jesam li ja samo neka čudna anomalija, neka neobična iznimka koja mu se nekim čudom već 10 mjeseci petlja u život.  Da, opet se vraćam staroj odurnoj navici buljenja u jednu točku i slušanja srcedrapajućih pjesama Poisonblacka. Divno!
Fading like a flower. čuj :) savršena je. Za njega. Koji je tako vraški darovit, na toliko različitih načina, da to nije pošteno! Zurim u pod osjećajući se sitnom, prezahtjevnom. Kao ruža i mali princ. Mrzim što nisam u stanju sakriti ljubomoru i nesigurnost, mrzim činjenicu da su tako jasno uočljive. ** Svaki njegov pokret je tako graciozan, tako savršen, tako.. Možda previše savršen, pomislim. Oči ga uvijek izdaju jer u njima je samo ljubav, i ništa drugo. ** Hoću li se ikada naviknuti na to da ga više nemam? Da će zauvijek i nepovratno otići iz mog života? Da više neće biti svega što je bilo, samo će ostati prazni i tupi pogledi, laka uznemirenost kad se sretnemo na hodniku škole, gorki okus prolaznosti na jeziku, poruke koje će izblijedjeti, a riječi ostanu visjeti u zraku.. Do sada sam već pretrpjela dovoljno gubitaka pa bih možda trebala znati da ti osoba koju izgubiš ne prestane nedostajati, samo se naučiš živjeti bez nje. I nisam ga mrzila. Nikada. Samo sam glumila da ga mrzim, ali zapravo sam ga voljela. Okej, osim u onom razdoblju kad sam ga zaista istinski mrzila. Ali čak sam ga i tada voljela, samo to nisam htjela priznati. Ali neću trgovati moj ponos za dobar osjećaj. Trpjet ću. Proklet osjećaj. Znaš da te netko povrijedio i znaš da bi bilo najpametnije maknut se od te osobe, ali ne možeš. Nešto te vuče da ostaneš. Stojim na raskrižju. Trebam li se pretvarati ili predati?
The one I hate and adore. Ležim na krevetu, u toj praznoj i monotonoj sobi, toliko bolnoj zbog svih uspomena.. Ne želim razmišljati o ljudima i događajima, o svemu što se dogodilo prethodnih mjeseci. Otvaram prozor, zrak je bio težak. Želim još uhvatiti malo preostalog mirisa jeseni, prije hladnoće, snijega i kiše. Gledam neki par kako šeće, držeći se za ruke i gledajući se očaravajuće. Poljubili su se. Slatki su, ali sigurno neće potrajati, pomislim. Ma ajde, s čim se ja bavim.. ** ''Znaš, dovoljan je jedan tvoj pogled i slomit ću se. Zanimljivo je to. Toliko bi me mogla konrolirati kad bi htjela. Mogao bih biti tvoja privatna marioneta.'' rekao je, tiho. ''Ja tebe ne želim iskorištavati, sam znaš to.'' ''Jesmo li došli do kraja?'' ''Ne, još nije gotovo..'' Uživala je u trenutku. Nije pazila koliko je vremena prošlo. Nije marila za vrijeme. ''Sama pomisao na to da sam ti slomio srce me ubija. Žalim za time i dosta mi je pretvaranja.'' govorio je s neizvješćnošću u svom dubokom glasu. ''Bi li mi mogla oprostiti?'' Čudno. Tako iskren, po prvi puta. Tek sada primjećuje koliko mu tužne oči izgledaju. Plave oči u kojima se tražila, u kojima je željela vidjeti žar.. U kojima je lebdjela, zamišljala, stvarala, maštala, prihvaćala, shvaćala, prelazila, izlazila, otpustila, opustila, ostavljala, prekidala i slično. Nije znala što osjeća prema njemu. Mržnju ili nešto drugo. Ne, nije mržnja, mislila je. Tako savršeno biće ne možeš mrziti, ne možeš se ljutiti na njega. ''Boliš me iz dana u dan. I sada. Boliš me uvijek.'' rekla je. Osjetila je da joj nešto klizi niz lice. Suza. Boljela je. Šutnja. Plave oči šute. Plave oči razmišljaju što reći, a da ju ne povrijedi. Stajala je pred njime. Uvijek kada ga je gledala nije razmišljala o tome kako je osjećajan. Umjetnička duša, pomisli. Takvog je upravo i trebala. I željela. ''Bez tebe bi sve bilo besmisleno.'' očekivajuć dubok glas. Razmišljala je što bi mu odgovorila. ''Vratit ću se, znaš i sam. Uvijek ti se vratim. Tvoje riječi ponekad otupljuju i onaj mali dio čovjeka u meni..'' ''Skrivaš osjećaje. Ali mislim da si svjesna svega što radiš.'' rekao je. ** Loše, rekoh sama sebi. Veoma loše. I prokleti osjećaji. Zašto uopće postoje? Tko ih je izmislio?!? Teško je biti podvojena ličnost, kao Dorian Gray. Izvana sve lijepo, a iznutra kaos. Srce propada. Kao i Dorianu. Imam neobjašnjivu sposobnost tjeranja ljudi od sebe.. Sebično. Ne mogu pobjeći od gorčine tišine koja ju ispunjava. Često bježim u svoje svjetove, poistovjetim se s likom koji se plod bujne mašte. Često odbijam boriti se. Često obećajem da će ga odbolovati. Često dajem previše lažnih izlika. Teško je, naravno.  But it's over now.
''Ti znaš da ne možeš sama.'' Kušnja, očekuje nas na vratima. Kleknula sam pred njom, miris joj je gorak. Udišem prokletstvo. ''I u dubini svog slabog srca znaš da sam jedini za tebe''. Laž. Nisi niti nećeš biti. Udišem i topim se. Sjaji plamen i u mojim očima.. Bol i užitak.. sada su isti. Ne znam gdje strah završava, a gdje počinje mržnja, Sve mi je to isto. Propadaš. Požar u tvojoj duši blijedi. Naši svjetovi se više neće sudariti, znam. ''Tko sam ja da ti oprostim? Moja si, i bit ćeš. Poštuj to.'' Živiš u želji da s igraš s vatrom koja gori u svakoj tvojoj stanici. Okovana emocijama, žudim za bijegom. I kao, ''bol će nestati u tren oka.'' Ali ne nestaje. Dolazi opet, pretvara dan u noć i zatim ponavlja grijeh. Navikavam se na nju. ''Ja sam ovdje iz požude pa neka ljubav zavlada'' reče i nestane. Ruka uz ruku ... rame uz rame. Hodam sa sudbinom u noći. Sve tvoje prazne riječi su davno pokopane. 
You can be my last regret. U glavi bih često (i prečesto) smišljala i maštala o događajima i sretnim krajevima. Voljela sam te sretne krajeve. Na tren sam bila barem bila sretna. I naravno, na kraju sam se uvijek epski razočarala, ali u tom trenutku dok sam maštala o tim događajima sam imala osmijeh na licu. Prečesto sam se suosjetila s likom koji je bio samo mit, plod moje prebujne mašte. Jedni peh je bio što sam stvarno vjerovala da se to može dogoditi, očekivala sam to na kraju krajeva. Prestala sam s time. Nema mi nikakvog smisla, da budem razočarana i da riskiram samo zbog pet minuta prividne sreće? Nema logike. Žalosno je što si moramo oduzimati trenutke naše mašte, samo zato što nas stvarnost toliko razočara. Pojma savršenstva nema. Nijedan kraj nije sretan kraj jer je na koncu svega, kraj! No ipak, stvarnost je glupa. Zar nebi bilo ljepše samo maštati i nadati se? Ali svijet je preokrutan i vraća nas u realnost u kojoj ništa nije onako kako bismo mi to željeli. Maštanje nam zapravo ponekad pravi društvo kada nema drugih, ono nam daje nadu za bolje dane i stvari su nekako iznanada ljepše. mašta ima dvije različite strane: ona je bijeg od okrutne stvarnosti i svakodnevnice, pomaže nam, ali s druge strane, ako nas previše odnese svojim putovima to zna biti grubo. Veoma.
Afrodita sa smrtne duše. Ti si princeza požude, bez milosti. Dostojanstvo stavljaš u maglu. Kiša laži, prizor tako proklet. Tražiš se u razvratnim ulogama. Njihov beskonačni san, tvoje zadovoljstvo! Bit će tu za tebe, tvoji robovi, dopuštaš im da budeš njihov užitak! Afrodita za smrtne duše. Ostavljaš miris ljepote za sobom, no nije li te sram pogledati se u zrcalo i priznati da nisi pravedno zaradila sve? Znaš li iskreno voljeti? Bit ćeš mi ovdje samo sa ublažavanje boli, no znam da ćeš me ubrzo opet napustiti. Sada si tu, no gdje si bila kada sam te zaista trebala? Tvoje srce je jednostavno preokupirano. Ti ćeš uvijek biti samo Afrodita za smrtne duše.
Onemogućena da budem bolja. Ovu bjelinu uništavam crno sivim slovima, riječima koje su razumljive samo meni, a okolini nadasve besmislene. Zapisujem svaku svoju misao i osjećaj, problem i tegobu, ovu nevinu bjelinu ograničavam svojom potrebom da se izrazim, da izbacim sjemenke tame i boli iz svojega postojanja. Pokušavam se osloboditi i na krilima imaginacije odletjeti u bolji svijet. Znam da je ipak sve to fikcija, ali ne odustajem. Voljela bih barem na trenutak osjetiti onu uzvišenost potpune ispunjenosti. Padam natrag u realnost samoće. Led. Prazninu. Zaluđena iznutra. Onemogućena da budem bolja. Zatrovana sam ostacima neuspjeha, moj duh se boji vlastite nekreativnosti, samoće i novog pokušavanja. Ni jedna riječ mi ne dozvoljava da bude ona posljednja. Misteriozni zov inspiracije priziva me k sebi najavljujući mi sreću koju već dugo iščekujem. Uzalud. Sreća je idilično daleka, mentalna tvorevina za kojom već dugo žudim, a nikako je ne mogu dostići. Osuđena na poraz zbog odustajanja. Prepuštam se tuđini i čekam kraj. Svijest mi se odvaja od duha, duh od svijesti. Potpuni manjak ličnosti. Raspadanje. Ali rascijepani dijelovi mene, iako uništeni i pregaženi, našli su snagu. Gotovo! Optimizam... Snažnim ljepilom već duho očekivane ambicije krpam preostale dijelove sebe i nastavljam putovanje gorkom tamom sve dok ne stignem do savršene svjetlosti. Napredujem. Stvaram. Oslobađam se zamke koja je postala dijelom mene. Izbacila sam je iz svijesti jednostavnom rječju: ''Odlazi!'' Morala sam sakupiti dovoljno hrabrosti da se konačno oduprem toj hladnoj, monotonoj rutini koja me zarobila. Uzaludnost vlastitog postojanja više me ne zamara jer sam završila s prihvaćanjem tame kao jedinim mogućim izborom. Svijet je podaren nama, ali smo i mi podareni svijetu. Moja mala, dosad bezvrijedna individua postaje važna. Isprala sam gorčinu vlastitih demona unutar sebe i prekinula im postojanje, uništila im nastojanje da oni mene unište. Život gledam očima slobode, detaljima koji grade realnost daleku od leda, tame i boli. Slobodnu. Dovedena sam svijetlu. Imaginacija boljeg.
Almost here. AZRA -Duboko u tebi. Duboko u tebi, možda sam ostavio trag svjetla, U noći između zidova. Ni svi dobri ljudi, Ni svi oni koje znaš, Ni bijeg od samoće u koju se povlačiš, (kada provali očaj) jedva da su dovoljni, pred surovom snagom krajnjom i konačnom. Duboko u tebi, strasti slamaju i ono što je preostalo, i ono što ne postoji. Čežnju za smrću. Želju za opstankom, Žudnju za slobodom, i volju da se pokloniš sudbini kao na dlanu.
Made a wrong. Once or twice. Apocalyptica ft. Gavin Rossdale-End of me. Ipak, ti si netko, kako kažu: ''osoba kojoj možeš otvorit svoje srce.''. Ne zanimaju me tuđa mišljenja o našem odnosu i godinama. Znam što mi srce kaže, pa i sama misao, ne? Mislim da bi i ti trebao tako razmišljati. Jer, ono što činimo iz ljubavi činimo slobodno, ma koliko god patnje iz toga proizašlo. Možda neki imaju više nego što smo mi imali, ali mislim da nemaju dozu tolerancije. I usprokos tvojih pokojih mana koje sam naučila zaobići, pa čak i one koje sam prividno zavoljela, za mene si i dalje nešto posebno. Nije mi tolko potreban pogled uperen u tebe da bih bila zadovoljna, već sama spoznaja da si dobro.  Odlutaš ponekad i sanjam sam, priznajem ne ide ali pokušavam, i uvek dođe d-mol. Jedan d-mol me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali, nije to, šta je tuga za d-mol. Đorđe Balašević-D-moll.
Duša je besmrtna, ali i besmrtnost slijedi iz nestvarnosti. Čini se, odležalo se što se moglo. Previše je tu lažnih razloga i kojekakvih izlika. Obećajem, odbolovat ću te. Ne tajim od sebe da nemam za što. Nemoj pomisliti da je ovo slobodan izbor, jer nije. I sloboda ima svoje rešetke, zar ne? Okus, okus svemira mi je u mislima. Ne žalim, samo mislim neprekinuto, sve dok se opet ne pojavim u starom tijelu. Ne tajim od sebe da nemam za što. Jer jutra mi postaju opet ista, prestaju biti obojena u plavo i bijelo. I dalje vješto prekrivam svoju nezaustavljivu maštu. Duša je besmrtna, ali i besmrtnost slijedi iz nestvarnosti. |
